perzijski tepisi

Perzijski tepih (perzijski: فرش ایرانی, romanizirano: farš-e irâni [ˈfærʃe ʔfarˈsi]) ili perzijski tepih (perzijski: قالی ایرانی, romanizirano: qâli-ye irâni [ɢɒːˈliːje ʔfarːje ʔ]nifarˈ), [ʔ]nifarˈ kao ʔfarˈ, teška je tkanina izrađena za vrlo različite namjene i simbolične svrhe, proizvedena u Iranu (povijesno poznata kao Perzija) za domaću upotrebu, lokalnu prodaju i izvoz. Tkanje tepiha sastavni je dio perzijske kulture i umjetnosti. U skupini orijentalnih tepiha koje proizvode "tepih" zemlje, perzijski tepih se ističe raznolikošću i razrađenošću brojnih šara.

Perzijske tepihe raznih vrsta paralelno su tkala nomadska plemena u radionicama sela i gradova te proizvođači na kraljevskom dvoru. Kao takvi, oni predstavljaju različite niti paralelne tradicije, odražavajući povijest Irana, perzijske kulture i njezinih različitih naroda. Tepisi tkani u tvornicama safavidskog dvora u Isfahanu u XNUMX. stoljeću poznati su po svojim složenim bojama i umjetničkom dizajnu te se čuvaju u muzejima i privatnim zbirkama diljem svijeta. Njihovi obrasci i dizajni uspostavili su umjetničku tradiciju za obrtnike na dvoru koja se održala tijekom cijelog trajanja Perzijskog Carstva do posljednje kraljevske dinastije Irana.

Tkani u gradovima i regionalnim središtima kao što su Tabriz, Kerman, Ravar, Neyshabour, Mashhad, Kashan, Isfahan, Nain i Qom, tepisi se odlikuju specifičnim tehnikama tkanja i korištenjem visokokvalitetnih materijala, boja i uzoraka. Proizvođači u gradu, slično onima u Tabrizu, odigrali su važnu povijesnu ulogu u oživljavanju tradicije tkanja tepiha nakon razdoblja propadanja. Tkani u selima i plemenima u Iranu, tepisi se odlikuju finom vunom, bogatim, složenim bojama i specifičnim, tradicionalnim uzorcima. Nomadski tkalci i mala sela često proizvode sagove s odvažnijim i ponekad grubim dizajnom, koji se smatraju najautentičnijim i tradicionalnim sagovima Perzije, za razliku od složenih i gotovih dizajna velikih radionica. Gabbeh tepisi najpoznatija su vrsta tepiha u ovoj tradicionalnoj liniji.

Zbog političkih nemira ili komercijalnog pritiska, tkanje tepiha doživjelo je razdoblja opadanja tijekom desetljeća. Osobito je patio od uvođenja sintetičkih boja u drugoj polovici 19. st. Tkanje tepiha i danas igra ključnu ulogu u gospodarstvu modernog Irana. Suvremenu proizvodnju karakterizira oživljavanje tradicionalnog bojanja prirodnim bojama, ponovno uvođenje tradicionalnih plemenskih uzoraka, ali i pronalazak modernih i inovativnih uzoraka, utkanih stoljetnom tehnikom. Ručno tkani perzijski tepisi i tepisi smatrani su predmetima velike umjetničke vrijednosti, uporabne vrijednosti i prestiža otkako ih prvi spominju autori antičke Grčke.