afganistanski kilim

Uvod u Kilim

Ćilim je vrsta ravnog tkanog tepiha kojeg karakteriziraju bogate boje, hrabri uzorci i živi dezeni. Ćilimi se uglavnom tkaju u Turskoj i nekoliko drugih zemalja uključujući Iran, Afganistan i Indiju.

Ćilim je poznat pod različitim imenima u različitim dijelovima svijeta. U Turskoj i Poljskoj je poznat kao kilim, Hrvati i Srbi ga zovu ćilim, a Kurdi ga zovu berr.

Kako se pletu ćilimi

Ćilimi se izrađuju tkanjem niti osnove i potke vrlo čvrsto zajedno kako bi se stvorio ravni tepih. Nedostatak hrpe karakteristična je značajka kilim tepiha. Tkanje koje se koristi je tehnički stil tapiserije, u kojem su vodoravne niti čvrsto zategnute tako da su okomite niti osnove potpuno prekrivene i zaklonjene.

Za početak tkanja ćilima, niti osnove od pamuka, lana ili vune zatežu se na okomitom tkalačkom stanu. Tkalac zatim provlači niti potke jarkih boja kroz osnovu kako bi stvorio željeni uzorak. Tepih je tkan tako čvrsto da se ne vidi ni trag jednostavnim nitima osnove. Kada je prostirka gotova, niti osnove se vežu u vrpcu s resama.

Kilim dizajn

Kilim prostirke su obično tkane s cvjetnim ili geometrijskim motivima. Mnogi ćilimi nose neku vrstu plemenske oznake koja se odnosi na područje u kojem su tkani.

Budući da je ćilim ravno tkan i nema hrpu, obično je vrlo tanak i može biti prilično grub ili mekan, ovisno o vlaknima koja se koriste za uvez. Pamuk, vuna i svila su prilično uobičajena vlakna. Osim što se koriste kao podovi, ćilimi se također koriste kao bisage, prostirke za molitve i kao podstava za izolaciju domova.

Ono što kilim tepihe čini drugačijima

Razlika između ćilima i drugih vrsta ćilima je u tome što se uzorak na ćilimu stvara tkanjem različitih boja potke i niti osnove, čime se stvara ono što je poznato kao ravna potka.

Drugi tepisi, s druge strane, imaju hrpu i ne mogu se smatrati ravnim tkanjem. Nastaju tako što se pojedinačne kratke niti različitih boja vežu na niti osnove i drže zajedno pritiskom niti potke jedne na druge.

Cjelokupni uzorak nastaje rasporedom ovih pojedinačno vezanih niti koje tvore hrpu. Ako je uzorak u početku vrlo nejasan i nejasan, postaje jasno vidljiv nakon što se dodatni dijelovi čvorastog materijala odrežu kako bi se stvorila jednolika površina.

Zbog načina na koji su tkani, manje gustoće i jednostavnog, ali odvažnog geometrijskog dizajna, ćilimi imaju više grafički izgled i neformalni karakter.

Posebnosti ćilima

Karakteristična značajka ćilima su jasno vidljivi prorezi na uzorku. Kada se dosegne kraj linije boja i potrebne su nove boje, mnogi tkalci jednostavno stanu i završe na toj točki, umjesto da tkaju novu boju.

Na ovaj način tepih je obogaćen malim okomitim prorezima uz bočne strane uzorka, između mjesta susreta različitih boja.

U nekim slučajevima ovi se prorezi mogu zašiti zajedno, ali češće se ostavljaju kakvi jesu, zbog čega se ćilimi često nazivaju 'prorezima'. Mnogi kolekcionari aktivno traže tepihe s prorezima. Smatraju ih vrjednijima jer stvaraju vrlo oštre i definirane uzorke koji naglašavaju geometriju tkanine.

Postoje strategije tkanja koje tkalac može koristiti kako bi izbjegao stvaranje proreza, ali sve te strategije rezultiraju uzorkom s nejasnim i nejasnim rubovima.

Alati za izradu ćilima

Za izradu ćilima tkalci gotovo uvijek koriste vunu za potku koja nosi vidljivu boju i šaru. Skrivene niti osnove mogu biti od pamuka ili vune. Jedino mjesto gdje su niti osnove vidljive su na oba kraja gdje tvore rese.

Za izradu ćilima tkalja koristi vrlo jednostavne alate: tkalački stan, letvicu (po izboru), češalj za šišanje i nož ili škare za rezanje vune. Ponekad se uz vunu koriste svila, pamuk i životinjska dlaka. Neki od složenijih ćilima uključuju srebrne ili zlatne niti i druge ukrasne perle u dizajn tijekom tkanja.

Češalj je zanimljiv mali alat koji koriste tkalci ćilima. Može biti izrađen od drveta, kosti ili metala i nalikuje većoj, grubljoj verziji češljeva za kosu koje koristimo. Tkalci ćilima koriste češalj za udaranje ili utiskivanje novih konaca potke uz stare, stvarajući gustu potku tako karakterističnu za ćilim.